KLASIČNA GITARA

Prije citanja danasnjega posta, toplo preporucujem da ako vec niste prvo procitate postove: "Anatomska funkciju ruke I, II i III dio". U protivnom postoji zaista velika vjerovatnoca da necete biti u stanju da shvatite ovu izuzetno vaznu materiju, a samim tim ni nauciti ispravnu tehniku sviranja klasicne gitare.

Pozicija lijeve ruke

Posto se prakticno svi klasicni gitaristi slazu da svi pokreti prstiju desne ruke prilikom okidanja zica trebaju da idu koristenjem metakarpofalangealnog zgloba (dakle upotrebom lumbrikalnih misica), jos manje debate ima kad je u pitanju pokretanje prstiju lijeve ruke.

Sirenje prstiju lijeve ruke (preko polja na gitari) odvija se preko dvije grupe misica:

1. Misici koji se nalaze izmedju kostiju prsta ruke tzv. interossei dorsales

2. Tzv. misic digitorum superficialis (to su oni isti misici koji sluze za pokret prstiju iz srednjeg zgloba)

Sve ovo gore receno je dodatni razlog zasto mi trebamo da prilikom potiskanja zica pokrecemo prste iz metakarpofalangealnog zgloba (upotrebaljavajuci pri tom lumbrikalne misice) jer u tom slucaju tetive misica interossei dorsales i digitorum superficialis mogu biti ekskluzivno upotrebljeni za sirenje prstiju.

Kao sto vidimo, svaka grupa misica i njenih tetiva imaju vrlo profinjenu, specificnu ulogu.

Ako gitarista pokrece prste preko srednjih zglobova prstiju, onda digitorum superficialis MORA da vrsi dvije radnje istovremeno: da pritisce zicu i da pomaze u sirenju prstiju i to naravno nije povoljno jer opterecuje saku i tetive koje prolaze kroz uski kanal iz podlaktice u saku, kroz tzv. karpalni tunel. To dalje povecava tetivno trenje i moze izazvati trajno ostecenje sake.

Vecina pocetnika nakon sto pritisne zicu i digne prst sa gitarskog polja, ekstendira ga jako i na taj nacin optereti tetivu misica ekstenzora. Ocigledno, ovo treba izbjeci na taj nacin da se umjesto aktivne ekstenzije prsta, prst radije treba relaksirati i pustiti ga da sam zauzme neutralnu poziciju. Na taj nacin necemo opteretiti misicne tetive, a prst ce ostati blize vratu gitare, spreman za novo pritiskanje zica.

Pozicija sake

S obzirom da se svi anatomi, a time i gitaristi slazu da ako zglob sake nije savijen (ni fleksiran, ni ekstenziran) vec je radije postavljen ravno, upotreba lumbrikalnih misica koji sluze za pokretanje prstiju iz metakarpofalangealnog zgloba (sto je naravno pozeljno) je mnogo laksa.

Cinjenica je da ako je saka van neutralnog polozaja tj. savijena u zglobu pa bilo to vani ili unutra, ili dakle fleksirana ili ekstenzirana 90% snage sake je IZGUBLJENO!

Zakljucak: kad svirate klasicnu gitaru, zglob sake i lijeve i desne ruke mora da bude prav tj. pozicija podlaktice i sake je  u istoj ravni.

Ako je saka previse savijena, tetivno trenje tetiva koje prolaze kroz karpalni tunel je veliko sto povecava mogucnost povrede.

Zapamtite: zglobovi saka uvijek moraju da budu u prirodnom, neutralnom polozaju a kretnja prstiju se treba izvoditi ispravnom grupom misica.

Bez obzira o kojoj se skoli tehnike klasicne gitare radi, nikada ne smije biti previse savijen, izvijen ili zavrnut zglob sake, inace ste u opasnosti da dobijete upalu tetiva. Da bih vam slikovito ovo prikazao, uzet cu primer slamke za sok. Ako je savijete, izgubit cete njenu funkciju, i ne samo to nego cete je stalnim savijanjem prelomiti.

Kretnja prstiju iskljucivo iz srednjeg zgloba stavlja gitaristu u opasnost od upale tetiva i a ako jos pri tome savija zglob sake u opsanosti je od tzv. sindroma karpalnog tunela posto tetive misica digitorum superficialis (koji pomaze fleksiji prsta preko srednjeg zgloba i koji je anatomski smjesten u podlaktici) moraju proci kroz transverzalni karpalni ligament da bi dosle do sake. Ako se ovaj misic previse upotrebljava, njegove tetive usljed trenja oteknu i pritiscu tzv nerv medianus. Ovo je nevjerovatno bolno i simptomi karpalnog sindroma ukljucuju: trenjenje sake, gubitak osjecaja za dodir, i jaku bol.

Ako pogledamo tzv. cross sekciju sake (vidi sliku dole), vidit cemo da su tetive misica digitorum profundus (misic koji pomaze fleksiju prstiju iz metakarpofalangealnog zgloba) su skoro duplo dalje od nerva medianusa od tetiva misica digitorum superficialis-a (koji pomaze fleksiju prsta iz srednjeg zgloba).

Dakle, pokret prstiju treba ciniti iz metakarpofalangealnog zgloba, a nikako iz srednjg zgloba. Pokretanje prstiju iz metakarpofalangealnog zgloba znaci da su sanse (posto su tetive misica dosta dalje od nerva medianus-a) dosta manje da pritisnu nerv medianus a time i nastanak sindroma karpalnog tunela.

Ovde bih takodjer ukazao na jos jednu stvar. Ako se pocetniku ponude previse teske kompozicije za sviranje, usljed pretjerane upotrebe tetiva sanse za nastanak upala tetiva i karpalnog sindroma su velike. Nastavnik je odgovoran da svakom pocetniku definira tacan program, repertoar kompozicija koje su srazmjerne stadiju tj. nivou tehnike koju ucenik ima.

Ako zadajemo teske kompozicije pocetniku, on se u vecini slucajeva nece zaliti, posto ce misliti da "cini progres" zato sto brzo prolazi kroz literaturu. U ovom slucaju, opasnost od fizicke povrede je velika, a isto tako i level frustracija posto je pocetnik svjestan u svoje poteskoce ali nazalost ne moze da razumije zasto ima poteskoce sa repertoarom dok drugi ucenici nemaju.

Ukratko, svaki ucenik je razlicit, ne samo muzikalno nego i tehnicki. Svaki gitarista ima specificni dar ili talenat i stoga mora biti tretiran i ucen kao individua.

I na kraju da zakljucimo, anatomija sake je nevjerovatno kompleksna i svi mi ovisimo o njenim fizickim elementima kad sviramo gitaru. Kao rezultat, nasa odluka kako da sviramo MORA BITI BAZIRANA NA OSNOVNOM ZNANJU IZ ANATOMIJE.

Nastavnik isto tako, kad uci ucenika, mora uvijek imati na umu kako ruka i saka funkcioniraju. Ovo ne samo da ce pomoci da se izbjegnu potencijalne povrede, vec ce takodjer pomoci da se klasicna gitara izucava dosta efikasnije a time i da ce se razviti individualni talenat kod ucenika. A razvitak ucenickog individualnog talenta je najvazniji gol svakog dobrog nastavnika klasicne gitare.

Slika: Cross sekcija sake. Primjetite pozicije misica digitorum profundus-a  i digitorum superficijalis-a u odnosu na nerv medianus. Profundus je duplo dalji od nerva medianus-a nego digitorum superficialis. Ovo nam pomaze da shvatimo zasto treba da upotrebljavamo digitorum profundus tj. pokrecemo prste iz metakarpofalangealnog zgloba da bi izbjegli sindrom karpalnog tunela.